Akad je bio grad zajedno sa područjem u sjevernoj Mesopotamiji (današnji sjeverni Irak) između Asirije prema sjeverozapadu i Sumera prema jugu. Dostiguo je vrhunac svoje moći između 22. i 18. vijeka p. n. e., prije uspona Babilonije. Akadski jezik je dobio naziv po ovom gradu zbog upotrebe izraza akkadû („u jeziku Akada“) tokom starobabilonskog razdoblja da bi se označila semitska verzija sumerskog teksta.
Najraniji zapisi na akadskom su iz doba Sargona Akadskog (23. vijek p. n. e.). Dok je Sargon tradicionalno poznat kao prvi vladar ujedinjenog carstva Akada i Sumera, nedavna istraživanja navode na to da je Sumersko proširenje počelo pod ranijim kraljem, Lugal-Zage-Siom Urskom. Međutim, Sargon je dalje napredavao nego njegov prethodnik, osvajajući mnoga okolna područja i stvarajući carstvo čije su granice dostigle čak do Sredozemnog mora i Anatolije.
Grad Akad još nije pronađen, iako zapisi iz 6. vijeka p. n. e. spominju njega i njegove uništene zgrade. Ime grada vjerovatno potiče od Sumerske riječi Agade, što možda znaći „Kruna vatre“ kao nagovještaj na Ištar, poznatu boginju koja je imala značajan vjerski obred u Akadu već od najranijih vremena.
Njegova lokacija je nepoznata. U ranim danima istraživanja različite neidentifikovane humke smatrane su lokacijom Akada.[1] U moderno doba većina pažnje je usmjerena na područje koje je grubo definirano 1) blizu Eshnunne, 2) blizu Sippara, 3) nedaleko od Kiša i Babilona, 4) blizu rijeke Tigris, i 5) nedaleko od rijeke Diyala - sve u krugu od otprilike 30 kilometara od modernog Bagdada u centralnom Iraku. Postoje i prijedlozi lokacija čak i u području Mosula u sjevernom Iraku.[2][3][4]
Natpis na statui Bassetki bilježi da su stanovnici Akada izgradili hram za Naram-Sina nakon što je slomio pobunu protiv svoje vladavine.[5]
Iz tekstualnih izvora je poznato da su vladari Eshnunne s kraja 19. stoljeća prije nove ere obavljali kultne aktivnosti u Akadu.[6]
|url=
nedostaje ili je prazan (pomoć)